10 NAJPROŠIRENIJIH ZABLUDA O RODITELjSTVU

 

  1. Moje dijete se takvo rodilo

Naravno, svi smo se rodili različiti. Ne možemo promijeniti dijete onakvo kakvo je rođeno, ali kroz okruženje koje stvaramo za svoje dijete možemo pouspješiti ono u čemu su dobri i uticati na njihove slabosti. Prekomjerno korištenje tehnologije, ograničeno provođenje vremena napolju, ograničeno fizičko kretanje kao i nedostatak roditeljske pažnje su svakodnevna realnost današnje djece. Ovakav način života je kreirao faktore koji su dovoljno snažni da, ne samo pogoršaju već postojeće izazove u životu djeteta, nego stvore i probleme kod djece koja nisu imala neke značajnije izazove u životu.

 

  1. Ja ne mogu ništa uraditi po pitanju ponašanja svog djeteta

Nikada nisam upoznala dijete na kojem se mogla primijeniti izjava „ja mu ne mogu ništa.“ Postoji MNOGO toga što mi, kao roditelji, možemo uraditi. Mozak djeteta je mišić koji se može istrenirati i ima kapacitet da se mijenja i prilagođava odgovarajućem treningu. Na isti način dijete nauči i negativno ponašanje koje se odgovarajućim treningom može poništiti i naučiti novo, pozitivno ponašanje.

 

  1. „Prerast će on to.“

Ako je svako dijete sposobno da samo preraste svoje probleme, onda ne bismo u svijetu imali liste za čekanje u klinikama za mentalno zdravlje. Problemi mijenjaju dijete vremenom i zbog toga je veoma važno da roditelji što prije prepoznaju te probleme kod svog djeteta i rade na njima jer će se tako smanjiti šanse da ti problemi postanu ograničavajući faktor ili šteta koja će se odraziti na kasniji život djeteta.

 

  1. „Edukacijske kompjuterske igrice i TV programi su dobri za moje dijete.“

Ništa ne može zamijeniti ljudsku interakciju, igranje igara uživo, provođenje vremena u prirodi i uključivanje djece u obavljanje kućnih poslova. Šteta koja proizilazi iz izlaganja djece tehnologiji u ranoj dobi je veća od koristi koje djeca od nje imaju. Znamo da danas ključ za uspješan život leži u emocionalnoj inteligenciji. Djeca kojima je igranje igrica na kompjuteru i gledanje TV-a primarna aktvinost u slobodno vrijeme nemaju priliku da razvijaju i koriste svoje društvene vještine.

Preporučeno vrijeme za zabavaljanje djece tehnologijom je:

  • za djecu od 0 do 2 godine: NIKAKO,
  • za djecu od 3 – 5 godina: 1 sat dnevno, i
  •  za djecu od 6 do 12 godina:  2 sata dnevno.

 

 

  1. „Škola i nastavnici su problem. Moje dijete nema problema kod kuće.“

Djeca obično ne pokazuju iste probleme kod kuće kao u školi. Zašto? Kod kuće djeca većinom rade ono što žele kada to žele. U školi postoje pravila i struktura rada i zbog toga se problemi znatno češće javljaju u školi. Poslušajte šta vam kažu nastavnici vašeg djeteta o njegovom ponašanju, može se desiti da postoje problemi koje ste vi previdjeli.

 

  1. „Moje dijete je puno energije. Upisat ću ga/je na različite vannastavne aktivnosti.“

Nemir koji se javlja kod djece je obično znak prekomjerne stimulacije mozga. Stoga, djeci koja su nemirna nisu potrebne dodatne aktivnosti. Ono što je njima ustvari potrebno jeste opuštanje poput provođenja vremena napolju, opuštajuće kupke te kvalitetnog vremena provedenog u povezivanju s roditeljima kao i ograničen pristup tehnologiji.

 

  1. „Moj sin je probirljiv sa odjećom, hranom itd. Kupovat ću mu ono što mu se sviđa.“

Probirljivost je indikacija da je nervni sistem vašeg djeteta prekomjerno osjetljiv. Izbjegavati stvari koje se vašem djetetu ne sviđaju je kao da pokušavate riješiti problem stavljajući flaster na ogromnu pukotinu na zidu. Pravo rješenje jeste postepeno izlaganje vašeg djeteta „okidaču stresa“ i širem poimanju okruženja.

 

  1. „Moje četverogodišnje dijete ne ide na spavanje prije 10 sati. Njoj ne treba puno sna.“

Djeca koja imaju problema sa uspavljivanjem su vrlo često djeca kojima treba najviše sna. Nervni sistem ove djece je obično preuzbuđen i vrlo je vjerovatno da ste do 10 sati navečer propustili kritični period sa prilikom za odgovarajuće uspavljivanje djeteta. Pokušajte eliminisati upotrebu tehnologije nakon škole, puštajte im opuštajuću muziku, okupajte svoje dijete u opuštajućoj kupki te postepeno prilagodite njihovo vrijeme za spavanje ranijim satima dok ne postignete cilj da dijete ide na spavanje u 8 sati.

 

  1. „Moje dijete mora imati neku obavezu. Što ima više obaveza, bolje se ponaša.“

Ispuniti život djeteta obavezama do posljednje minute je još jedno tzv. „flaster rješenje.“ Ponašanje djece koja su polaznici različitih programa kontrolišu drugi ljudi. Npr. nastavnici ih zaposle i usmjeravaju šta da rade, kako da rade i kada da urade. Sposobnost samokontrole i održavanja zauzetosti u situacijama kada NEMA strukture je neophodna odskočna daska za budući uspjeh i sreću djeteta. Ako djeci oduzmemo nestrukturisano vrijeme oni će propustiti krucijalnu priliku da nauče kako da sami sebe dovedu u red, kako da se zabave različitim zdravim aktivnostima te kako da razviju svoju kreativnost.

 

  1. „Moj sin/kćerka je isti/a kao ja!”

Da, naša djeca nose naše gene, ali zar mi ne želimo da naša djeca budu naprednija verzija nas samih, sa manjim brojem ličnih izazova i manje sveukupnog tereta? Ukoliko primijetite das e vaše dijete susreće sa problemima sličnim vašim, pozabavite se ovim problemom. Mozak se može istrenirati!

Mozak ima kapacitet da se sam mijenja uz odgovarajuće treniranje i stimulacije iz okruženja. Što ranije roditelji prepoznaju i posvete se rješavanju izazova sa kojim se dijete susreće bit će veće šanse da izazovi ovog djeteta neće postati prepreka u njihovom daljnjem životu.

 

 

 

Piše: Victoria Prooday

 

SEDEF

Lokacija

BiH
Banjalučka bb, 
71 000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina

Kontakt

Tel.+387 33 957 496

Fax.+387 33 957 495

Email info@isabeg.edu.ba

http://www.isabeg.edu.ba

randomness